Benjamin Flao biva od ranog djetinjstva inspiriran slikarstvom, prvenstveno kroz figuru njegova ujaka slikara, Gildasa Flahaulta. Već s četrnaest godina napušta klasično obrazovanje, te upisuje umjetničku akademiju Saint Luc (Belgija), a potom će studirati i na prestižnoj visokoj školi Emile-Cohl. 2002. godine objavit će svoj prvi putopisni dnevnik Carnet de Siberie za Glenat, a za svoj prvi rad odmah će primiti nagradu Lonely Planet. Potom će sudjelovati u kolektivnom projektu grupe spisatelja-putopisaca nazvanom Silages d'Afrique, objavljenom u izdanju Gallimarda 2003. godine, a već iduće završit će i objaviti album Erythree, ponovno inspiriran Afrikom.

Sa scenaristom Christopheom Dabitchom stvorit će iznimno dobro primljeni crtani roman La Ligne de Fuite 2007. godine, a suradnju nastavljaju na dvije godine kasnije objavljenom diptihu Mauvais Garçons. U međuvremenu će nastaviti surađivati i na mnogim antologijama poput Projet Bermuda te Immigrants, a 2012. adaptirat će Heq, roman danskog književnika Jorna Riela. Najveći uspjeh mu pak dolazi s njegovim samostalnim uratkom, crtanim romanom Kililana song, nadahnuta njegovim putovanjima u Keniju od 2003. do 2007. godine. Ovaj će hvaljeni diptih primiti većinu prestižnih europskih nagrada, a ući će i u službeni izbor festivala stripa u Angouelemeu 2014. godine. Iste će godine s Troubsom objaviti još jedan putopisni strip, Va'a, une saison aux Tuamotu, a u ovom ćemu nagrađivanom djelu pozornost biti na tradicionalnim polinezijskim plovilima.