Carlos Trillo je rođen 1. svibnja 1943. u Buenos Airesu. Već 1963. počinje raditi u nekoliko dječjih časopisa bilo kao redaktor, bilo kao pisac članka i humoristično-satiričnih priča. Carlos Trillo spada, zajedno sa Oesterheldom i Woodom, u najznačajnije latino-američke strip scenariste, a tijekom svoje prebogate i plodne karijere surađivao je s najvažnijim i najpoznatijim crtačima takozvane „Latinske škole“, od kojih ćemo ovdje spomenuti samo one najvažnije.

Na strip pozornicu ulazi na velika vrata stripom Un tal daneri, svojim prvijencem kojeg je nacrtao maestro Alberto Breccia (s kojim je i poslije surađivao na nekim projektima od kojih izdvajamo Buscavidas i obrade Grimmovih bajki). Ipak, slavu je stekao zahvaljujući stripu El Loco Chavez koje je crtao Horacio Altuna i koji je punih 12 godina, od 1975. do 1987. izlazio na zadnjoj stranici Clarina, najvećih argentinskih dnevnih novina. Suradnja s Altunom uključuje i još nekoliko uspjelih radova kao što su Charlie Moon, Merdichesky, Las puertitas del señor López, Slot-Machine, El último recreo, a zanimljivo je napomenuti kako je po stripu Las puertitas del señor López snimljen i film koji je dobio nagradu na Chaplinovom festivalu humora u Vaveyu.

1976. počinje pisati Alvar Mayora za Enriquea Brecciu, a godinu poslije i El peregrino de las Estrellas, a početkom osamdesetih počinje raditi s Domingom Mandrafinom, s kojim će potpisati velik broj sjajnih miniserija kao što su Las Historias muda, Ulises Boedo, El Pinon Fijo, El Husmeante, Peter Kampf, a najveći uspjeh su postigli sa mafijaškom sagom Spaghetti Brothers i grotesknom Noć bez kraja.

1984. Trillo započinje suradnju s još jednom crtačkom zvijezdom, Jordijem Bernetom. Ta suradnja još traje, a dvojac je u međuvremenu zajedno potpisao albume Custer, Light & Bold, Ivan Piire, Cicca Dum Dum i Klaru, koja je postala njihov svojevrsni trademark.

Sa Ernestom Garcia Seijasom 1987. kreira El Negra Blanca, junaka koji će zamijeniti Loca Chaveza, i to vrlo uspješno. El Negro Blanco je izlazio u Clarinu do 1996., nakon čega isti autorski par potpisuje i simpatične Brujas!.

Od 1988. do 1992. radi stripove Irish Cofee i Livevil koje crta Carlos Meglia, no njihova će suradnja ostati upamćena po vrlo uspješnom serijalu o maskiranoj junakinji Cybersix, po kojoj će poslije biti snimljena i animirana serija u 13 nastavaka.

U devedesetim je godinama jako puno pisao i za Eduarda Rissa, tada mladog crtača koji je u poslije stekao svjetsku slavu radom na Vertigovu serijalu 100 bullets. Trillo i Risso potpisuju niz vrlo solidnih do odličnih stripova od kojih izdvajamo Fulu, Chicanos, Video Noir, Boy Vampiro, Borderline i Los misterios de Luna Roja.

Početkom ovog tisućljeća prekida dugogodišnju suradnju s talijanskim izdavačem Eura editoriale i okreće se suradnji s francuskim izdavačima, a neki od uspjelijih albuma su mu Zachary Holmes, Sick Bird i Chocolate con fritas sa Juanom Bobillom, Neferu s Pedrom Penizzottom i Ele s Lucasom Varelom.

Dobitnik je nagrada Yellow kid festivala u Lucci (1978. i 1996.) i  l'Alph'Art festivala u Angoulemeu za album Noć bez kraja 1999., te nagrade Salona stripa u Barceloni 1984.