Charles Berberian je rođen u Bagdadu od oca Armenca i majke Grkinje, a djetinjstvo do desete godine života provodi u Libanonu. Nakon povratka u Francusku, 1975. godine će započeti studij umjetnosti na Nacionalnoj školi primijenjene umjetnosti i obrta u Parizu, gdje će upoznati Francoisa Avrila. Prvi radovi u stripu će mu biti objavljeni u fanzinu Band'a Part, a 1983. godine će upoznati Philippea Dupuya, s kojim će tad započeti dugogodišnju suradnju pod imenom Dupuy-Berberian. Zajedno će dijeliti rad na crtežu i scenariju, a iznimno uspješnu suradnju počinju u fanzinu PLG. Ovi će kasnije biti sakupljeni i objavljeni u izdanju L'Associationa 1991. godine pod nazivom Les Heros ne Meurent Jamais.

Nakon ovih prvih uradaka, priključuju se časopisu Fluide Glacial, za koji stvaraju Graine de voyous, a zatim 1988. godine uspješni i dugovječni serijal Le Journal d'Henriette. Za ovu početnu uspješnicu će biti i nagrađeni već slijedeće godine na Međunarodnoj smotri stripa u Angoulemeu, a izdavat će se i u Je Bouquineu od 1995., te Spirouu od 2003. godine. U Magic Stripu će ovaj dvojac objaviti strip Le Petit Peintre, a potom će stvoriti i Chantal Thomas.

Najveći će uspjeh ipak ostvariti sa serijalom Gospodin Jean, u kojem će tražiti humor u svakodnevnom životu. Ovaj će se lik prvi put pojaviti 1989. godine u antologiji Frank Margerin Presente, a uskoro potom i u tiskovini Yeti. Tvrdo-ukoričene albume će kasnije sakupiti i izdati Les Humanoides Associes, a potom će izaći u izdanju Dupuisa. S Gospodinom Jeanom suradnja Berberiana i Dupuya će ponovno biti okrunjena nagradom u Angoulemeu , ovaj put za najbolji francuski strip-album, ali će kasnije biti nominirani i nagrađivani i diljem Europe i u Americi. 2007. godine će po ovom predlošku biti snimljen dugometražni film, Ce soir je dors chez toi u režiji Oliviera Barouxa. 2002. godine Gospodin Jean će dobiti i svoj mural u Bruxellesu, uz bok drugih najvećih junaka stripa.

Ovaj će kreativni par biti prisutan zajedno i u ilustraciji, gdje će raditi u oglašavanju (Canal+), u tiskanim medijima (Liberation, The New Yorker), te u izdavaštvu. Tijekom godina će objaviti i više ilustriranih knjiga, poput niza putnih dnevnika o gradovima kojima su bili inspirirani. Iako će Berberian pisati scenarije u suradnji i s drugim strip-autorima, poput Francisa Avrila (Sauve qui Peut) i Stanislasa (Le Pigeon), najviše priznanja će primiti u suradnji s Dupuyem. Tako će uz prethodno navedene nagrade primiti i nagradu Inkpot 2003., a 2013. će biti nominirani za nagradu Eisner. Najveće će priznanje ipak doći u 2008. godini, kad će zajedno primiti Veliku nagradu Angoulemea za životno ostvarenje.