Christian Cailleaux je studirao književnost, filozofiju, a potom i likovne umjetnost, te nakon studija kratko radi u reklamnoj agenciji kao grafički dizajner i ilustrator. S 20 godina odlazi na odsluženje vojnog roka u Brazzaville (Kongo), a potom će putovati Afrikom i održavati radionice crtanja u francuskim kulturnim centrima. S mladim Kongoancem će čak ondje osnovati i reklamnu agenciju, ali će ga građanski rat primorati na povratak u Europu nakon 15 proputovanih zemalja. Afrička iskustva bit će mu predložak za njegove prve objavljene albume – od 1993. do 1994. Dargaud će mu objaviti Arthur Blanc-Negre u dva albuma, a scenarij će potpisati Bernard Salle. Zatim će mu isti izdavač objaviti dva albuma koje je samostalno nacrtao i napisao, Haeliffu (1997.) i Harmattan: Les Vent des fous (1998.), te tako s njima zaokružuje svoj autorski repertoar.

Kasnije surađuje i s drugim izdavačima. Za Treize Strange će stvoriti Le Cafe du Voyageur i Le Troisieme the 2000. i 2002., a za Casterman radi trilogiju Les Imposteurs od 2003. do 2005. Sljedeće će godine s Michelom Piquemalom adaptirati književni klasik Frankenstein (Editions Albin Michel), a godinu poslije, te nakon dva putovanja u Indiju, objavljuje Tschai Masala (Treize Etrange). Zahvaljujući nagovoru svog poznanika Bernarda Giraudeaua, usljedit će dvije priče pomorske tematike, a za prvu je našao za shodno ukrcati se na nosač helikoptera Jean d'Arc (R97). Temeljena na slobodnoj adaptaciji Giraudeauove priče Le Marin a l'Ancre, 2008. godine Cailleaux objavljuje R97: Les Hommes a terre (Dupuis, 2011.), a za Futuropolis će 2015. stvoriti Embarque, gdje će nastaviti istraživati živote mornara u ovom strip-dokumentarcu. Godine 2018. mu izlazi hvaljeni i nagrađivani Gramercy Park (Dupuis), čiji će scenarij potpisati Timothee de Fombelle. Ova suptilna priča o dvoje ljudi koje naoko ništa ne veže je također bila predmetom izložbe u jednoj pariškoj galeriji. Uz sve ovo, Cailleaux je radio i strip-biografije, te se bavio ilustracijom u časopisima o putovanjima.