Emmanuel Lepage, rodom iz Bretanje, školuje se za arhitekta, no i puno prije se činilo da će se on ipak u životu baviti prvenstveno stripom. Naime, već s 13 godina upoznaje Jean-Claudea Fourniera, koji je tada radio i vodio serijal Spirou et Fantasio, te će ga on uvesti u svijet (stvaranja) stripa. Njegovom profesionalnom razvoju također su pripomogli poznati strip-autori Pierre Joubert i Christian Rossi. 1983. godine će mu dnevni list Ouest-France objaviti prve ilustracije, a kasnije iste godine će izdati svoj prvi album, La Fin du monde aura-t-elle lieu?. Ouest-France će objaviti i ovaj njegov uradak, ali izdanje istog platit će sam Lepage. Potom će pokrenuti fanzin VOLAPUK, te će nastaviti surađivati s lokalnim izdavačima, te časopisima poput Tintin Reportera i Circusa. 1987. i 1988. godine Ouest-France će mu izdati i njegov prvi strip-serijal, Les Aventures de Kelvinn.

Nakon ovih početaka, kreće u suradnju s drugim autorima i većim projektima, a primjećuju ga i veći izdavači. Tako će 1990. godine Le Lombard izdati dva albuma L'Envoyea, adaptaciju romana Huguette Carriere, a scenarij će prilagoditi i napisati Georges Pernin. Godinu dana poslije će se pridružiti Glenatu i za njih početi raditi na petoknjižnom serijalu Neve, a scenarij za njih će potpisati Dieter. Njegov elegantan crtež i upečatljivo koloriranje ne ostaje nezamijećeno, te njegov rad postaje dio i prestižne zbirke Aire Libre izdavača Dupuisa, nazvan La Terre sans mal. Ovaj detaljan opis života amazonskih Indijanaca, promatran iz perspektive francuskog etnologa u trenutku dok Europom bjesni Drugi svjetski rat radi u suradnji sa scenaristicom Anne Sibran, a požet će više nagrada, te pohvale kritike i čitateljske publike. 2004. će za istog izdavača samostalno stvoriti serijal Muchacho, fascinantan diptih smješten u vrijeme i prostor nikaragvanske revolucije, a na scenarij Delphine Rieu crta Alex Clement Est Mort (u izdanju Vents d'Ouesta). Zajedno sa svojom suprugom, Sophie Michel, 2008. i 2009. godine će stvoriti i objaviti diptih Oh, cure.

Lepage, osim stripa, voli i putovanja, a ona često znaju i potrajati. No poslije svakog, Lepageu ostane zaliha iskustava i skica koju pretvori u strip. Tako je nakon prvog većeg putovanja objavio dva albuma (Brazil i America) u suradnji sa scenaristom Nicolasom Michelom, a putnim se dnevnicima vraća nakon puta na istok Europe, odnosno u Černobil. Zajedno s Gildasom Chasseboeufom supotpisuje priču o svom boravku ondje, nazvanu Les Fleurs des Tchernobyl. Četiri godine poslije, u 2012., nastavit će, odnosno proširiti priču sa novim crtanim romanom nazvanim Jednog proljeća u Černobilu. Ovaj album će ponovno stvoriti sam, pričajući o svojim iskustvima u direktnom i dokumentarističkom stilu i bez dodatnog scenarija, te će isti biti višestruko nagrađivan. 2011. godine će objaviti još jedan strip o svojim putovanjima, nazvan Putovanje na Samotne otoke.

2014. godine će nastaviti u sličnom stilu i zajedno sa svojim bratom, fotografom Francoisom Lepageom, objavljuje Mjesec bijele boje, priču o njihovom sudjelovanju u znanstvenoj ekspediciji i putovanju na Antarktiku. Intimna i snažna priča, Mjesec će ponovno biti veliki uspjeh, te dobitnik mnogih nagrada. 2016. će ponovno zajedno sa suprugom Sophie Michel raditi na scenariju za Les Voyages d'Ulysse, uz crtež Rennea Folleta. Za ovaj će strip njegovi autori primiti Veliku nagradu kritike, a serijal će nastaviti s Les Voyages de Jules. 2017. će ponovno samostalno raditi na stripu Ar-Men, živi pakao, o najnepristupačnijem svjetioniku u rodnoj mu Bretanji.

Lepageovi radovi se mogu naći i u mnogim časopisima i antologijama. Za njih je primio mnoge nagrade u Europi i svijetu, od Francuske, Belgije i Portugala do Ukrajine i Japana. Uz to, njegov je opus čest predmet međunarodnih izložbi.