Emmanuel Lepage, rodom iz Bretanje, školuje se za arhitekta, no i puno prije se činilo da će se on ipak u životu baviti prvenstveno stripom. Naime, već s 13 godina upoznaje Jean-Claudea Fourniera, koji je tada radio i vodio serijal Spirou et Fantasio, te će ga on uvesti u svijet (stvaranja) stripa. Njegovom profesionalnom razvoju također su pripomogli poznati strip-autori Pierre Joubert i Christian Rossi. 1983. godine će mu dnevni list Ouest-France objaviti prve ilustracije, a kasnije iste godine će izdati svoj prvi album, La Fin du monde aura-t-elle lieu?. Ouest-France će objaviti i ovaj njegov uradak, ali izdanje istog platit će sam Lepage. Potom će pokrenuti fanzin VOLAPUK, te će nastaviti surađivati s lokalnim izdavačima, te časopisima poput Tintin Reportera i Circusa. 1987. i 1988. godine Ouest-France će mu izdati i njegov prvi strip-serijal, Les Aventures de Kelvinn.

Nakon ovih početaka, kreće u suradnju s drugim autorima i većim projektima, a primjećuju ga i veći izdavači. Tako će 1990. godine Le Lombard izdati dva albuma L'Envoyea, adaptaciju romana Huguette Carriere, a scenarij će prilagoditi i napisati Georges Pernin. Godinu dana poslije će se pridružiti Glenatu i za njih početi raditi na petoknjižnom serijalu Neve, a scenarij za njih će potpisati Dieter. Njegov elegantan crtež i upečatljivo koloriranje ne ostaje nezamijećeno, te njegov rad postaje dio i prestižne zbirke Aire Libre izdavača Dupuisa, nazvan La Terre sans mal. Ovaj detaljan opis života amazonskih Indijanaca, promatran iz perspektive francuskog etnologa u trenutku dok Europom bjesni Drugi svjetski rat radi u suradnji sa scenaristicom Anne Sibran, a požet će više nagrada, te pohvale kritike i čitateljske publike. 2004. će za istog izdavača samostalno stvoriti serijal Muchacho, fascinantan diptih smješten u vrijeme i prostor nikaragvanske revolucije, a na scenarij Delphine Rieu crta Alex Clement Est Mort (u izdanju Vents d'Ouesta). Zajedno sa svojom suprugom, Sophie Michel, 2008. i 2009. godine će stvoriti i objaviti diptih Oh, cure.

Lepage, osim stripa, voli i putovanja, a ona često znaju i potrajati. No poslije svakog, Lepageu ostane zaliha iskustava i skica koju pretvori u strip. Tako je nakon prvog većeg putovanja objavio dva albuma (Brazil i America) u suradnji sa scenaristom Nicolasom Michelom, a putnim se dnevnicima vraća nakon puta na istok Europe, odnosno u Černobil. Zajedno s Gildasom Chasseboeufom supotpisuje priču o svom boravku ondje, nazvanu Les Fleurs des Tchernobyl. Četiri godine poslije, u 2012., nastavit će, odnosno proširiti priču sa novim crtanim romanom nazvanim Jednog proljeća u Černobilu. Ovaj album će ponovno stvoriti sam, pričajući o svojim iskustvima u direktnom i dokumentarističkom stilu i bez dodatnog scenarija, te će isti biti višestruko nagrađivan. 2011. godine će objaviti još jedan strip o svojim putovanjima, nazvan Putovanje na Samotne otoke.