Ernesto Rudesindo García Seijas rođen je 1. lipnja 1941. godine u Ramosu Mejíi, u provinciji Buenos Airesa, i od malih nogu je počeo crtati na svakom komadu papira koji mu je dopao pod ruku. Kad bi izašao iz kuće, umjesto da se igra s prijateljima, vrijeme bi provodio crtajući komadićem krede po pločniku. Imajući na umu jednu reklamu iz tog doba i činjenicu da je cijelo vrijeme provodio crtajući, prijatelji su mu nadjenuli nadimak “Kistić” (“Pincelito”).

Zbog divljenja prema svom dvanaest godina starijem bratu, koji je radio kao reklamni umjetnik, s dvanaest se odlučio upisati u školu za primijenjenu umjetnost, koju je uskoro napustio zbog nedostatka interesa za sve predmete koji nisu bili crtanje, a zbog čega je zaradio dobre batine od Garcíje starijeg. Uskoro se upisuje u akademiju Pitman, gdje dvije godine uči crtanje. No, njegova učenička radoznalost ne staje tamo. Kupuje nekoliko knjiga američkog konceptualnog umjetnika Andrewa Loomisa, od kojeg dobiva potrebno znanje da krene profesionalno crtati.

Njegov prvi plaćeni posao crtača bio je kod nakladnika Fascinación, gdje mu je zadaća bila popunjavanje praznih kadrova u grafičkim romanima koji su stizali iz Italije. Uskoro za časopis Totem počinje crtati strip koji se zvao Bill y Boss. Kako je taj strip prije crtao drugi crtač po imenu García, koji se preselio u Francusku, Ernesto je odlučio uzeti majčino prezime: Seijas.

Godine 1958. počeo je raditi za časopis Bucaneros, el gigante de la historieta, gdje je crtao gusare koji su dali ime časopisu. Bio je jako mlad, bilo mu je tek 17 godina i već je rutinski radio u žanru, pa se jednom dogodilo da ga je netko zamijenio s Garcíjinim pomoćnikom kad ga je vidio tako mladog kako nosi originale jedne western pustolovine koju je napisao Alfredo Grassi.

U šezdesetima je taj mladić, koji je u međuvremenu upisao školu Alexa Raymonda, bio već zreli crtač. Potezi su mu bili sve ljepši i malo po malo sve osobniji.

Surađivao je u gotovo svim argentinskim časopisima onog doba: Frontera, Hora Cero, Misterix (gdje je 1963. ilustrirao Leóna Loca, strip za mlade čiji je scenarij napisao Oesterheld), Rayo Rojo i naposljetku Intervalo.

Ernesto Garcia Seijas za svojim radnim stolom

Tih je godina također ilustrirao mnoge naslovnice u kolekciji knjiga o Robinu Hoodu. U navodno ženskom časopisu Intervalo, koji je izdavala Columba, Ernesto García Seijas je ilustrirao ljubavne “romane” i beskrajne serijale, kao i adaptacije kinematografskih klasika onoga doba. Uskoro mu povjeruju Helenu, lik Robina Wooda, što će omogućiti ovom mladom umjetniku da upotrijebi sve svoje stečeno znanje: prekrasna žena, heroji i sofisticirani zločinci, tako realističan pejzaž da bi se na trenutke reklo da je riječ o fotografijama. Nesumnjivo nešto najbolje što je Intervalo objavio od svog početka do danas.

U to doba je počeo surađivati s nakladom Record. Kod tog je izdavača dobio priliku stvarati bez ograničenja, oslobodivši kako svoju maštu tako i svoju fantastičnu tehniku: Black Soldier, Skorpio, Mandy Riley, El pequeño Rey, La estirpe de Josh (gdje je Oswal radio olovku, a Ernesto tuširao), Los Aventureros, El hombre de Richmond. Istovremeno je ponovo počeo crtati za Columbu, ovoga puta lika po imenu Kevin, za časopis Nippur.

Godine 1987. izlazi mu prvi ilustrirani strip za dnevni list Clarin: Negro Blanco. Iz te će se serije roditi lik koji će osvojiti mnoga srca: Flopi.

No, umjetnost Garcíje Seijasa ne staje na latinskoameričkim granicama. Njegovi se crteži mogu naći u zemljama kao što su Španjolska, SAD i Italija, gdje su se objavili i još uvijek se objavljuju stripovi kao što su Negro Blanco, Mandy Riley, Príncipe de las arenas, Bambi y Lenny, Radzel.

Završio je specijalno izdanje Texa Willera, za koji scenarij piše Claudio Nizzi, a izdavač je Sergio Bonelli Editore, vrlo cijenjeni talijanski nakladnik.

Početkom devedesetih započeo je horor strip, koji izlazi kao podlistak časopisa Espectador u izdanju Perfila.

Također ostavlja trag u mitskom dnevnom listu La Prensa, gdje crta Barda.

Sada za dnevni list La Nación objavljuje strip po imenu Especies en peligro.

Imajući na umu anegdotu prema kojoj ga je crtač García López jednom prilikom pozvao u SAD da crta jednog DC-jevog lika, što se iz različitih razloga nije uspjelo ostvariti, njegov san da će možda jednoga dana ostaviti svoj tako osebujan i realističan trag ilustrirajući Batmanove avanture, nije tako nerealan.