Étienne Davodeau potječe iz radničke obitelji, a roditelji su mu već kao jako mladi počeli raditi (s 13 i 14 godina), te će postati članovi različitih kršćanskih radničkih sindikata, o čemu će kasnije i pisati u Les Mauvaises Gens. Nakon srednje škole, Davodeau će studirati likovne umjetnosti u Rennesu, a potom će s drugim ljubiteljima stripa i budućim suradnicima osnovati mali studio B.D. Psurde, u kojem će izdati i svoje prve uratke kroz kolektivni album La Vie Tourmentee d'Ernest Formidable 1987. godine. Svoj prvi samostalni album, L'Homme qui n'aimait pas les arbres, objavljuje 1992. godine u Dargaudovoj zbirci Generation Dargaud. Od 1994. do 1996. godine radi na nezavisnom stripu Constat, no kojeg će kasnije također objaviti Dargaud u zbirci Long Courierr. U slijedećih deset godina radit će na više projekata, uključujući knjigu za djecu Juliette Galipette, te Le Voyage Infernal s kolegom-crtačem iz BD Psurdea, Joubom, obje u izdanju Magnarda. Dobar dio dotadašnjeg opusa izdat će i Delcourt, počevši sa Quelques Jours Avec Un Menteur, te kasnije nastavivši s Le Reflexe de Survie u 1998. godini. Za potonji će primiti i svoju prvu veliku nagradu na festivalu stripa u Bloisu (bd BOUM), no to je bio samo početak niza popularnih i nagrađivanih stripova. U razdoblju od 1999. do 2002. godine, Davodeau će izdati i par detektivskih romana, poput La Glorie d'Albert i Anticyclone,a s Joubom će se ponovno udružiti na serijalima za mlađe uzraste Max et Zoe te Geronimo.

Uz sve ove popularne naslove, još veću pozornost i pregršt velikih nagrada pobrat će s biografskim crtanim romanom Les Mauvaises Gens, o djetinjstvu njegovih roditelja, a podjednako ga hvale (i nagrađuju) čitalačka publika i kritika. U dokumentarnom stilu nastavlja i sljedećih godina kad s Krisom stvara Un homme est mort, a objavljuje ga Futuropolis. Za istog izdavača će samostalno stvoriti dva svoja možda i najpopularnija uratka, diptih Lulu, oslobođena te autobiografski crtani roman Neznalice: Priča o međusobnoj inicijaciji. Za oba će primiti puno pohvala, kao i nagrade s najvažnijih europskih strip-festivala, poput Angoulemea odnosno belgijske nagrade Saint-Michel. Uz to, Lulu, oslobođena postat će predložak za istoimeni francuski film, nominiran za nagradu Cesar u kategoriji najbolje adaptacije. 2015. godine će s Benoitom Collombatom objaviti još jedan dokumentarni album, Cher pays de notre enfance, a ovaj će povijesni uradak prikazati mračnije zakutke francuske povijesti u drugoj polovici 20. stoljeća.