Frank Giroud je odrastao u radničkoj obitelji, a već od malih nogu pokazuje zanimanje i talent za pisanje, te već sa 10 godina prima prvu nagradu za pisanje. Njegov otac, pak, koji je kao radnik znao biti i nezaposlen, želi svom sinu pravi posao. Giroud će tako isprobati više zanimanja tijekom ranije faze svog života: prvo će studirati povijest, te nakon diplome podučavati ovaj predmet na školama u Milanu i Grenobleu, a radit će i kao turistički vodič, što će mu omogućiti da posjeti mnoge zemlje, poput Izraela, Indije, Tunisa i Tajlanda. Ovo će mu iskustvo umnogome pripomoći u njegovom željenom, ta na koncu i odabranom zanimanju, onome spisatelja, odnosno strip-scenarista.

Giroud će tijekom svog ovog vremena nastaviti pisati, ali inicijalno ne u stripu – njega otkriva relativno kasno, tek sa 17 godina, ali pomalo će na njega početi utjecati, osim klasičnih književnika poput Dumasa, ili redatelja poput Kubricka, Formana i Polanskog, i velika imena iz svijeta stripa poput Christina, Bilala i Charliera. Sam se polako upušta u strip počevši sa serijom kraćih edukativnih stripova povijesnog karaktera od 1979. do 1982. godine objavljenih u L'Histoire du Far West, a dio će se moći pročitati i u časopisima poput Fripouneta. Nakon tog relativno kratkog uvoda, njegov će potencijal biti široko prepoznat kad počinje objavljivati priče u Glenatovim strip-časopisima.

Početkom 80-ih godina 20. stoljeća, Giroud se ponovno udružuje s Jean-Paulom Dethoreyem, te pokreće strip-serijal Louis la Guigne, a prva priča ovog dugovječnog serijala izlazi 1983. godine u časopisu Circus. Priča slijedi glavnog junaka, Louisa Ferchota, koji izlazi iz zatvora nakon pobune u rovovima Verduna, a goni ga želja da napravi promjenu u društvu. Društveni nemiri bit će poveznica njegovih doživljaja u njegovom putu kroz Weimarsku Republiku, Italiju, Španjolsku, SAD i Italiju tijekom 20-ih, 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća. Društvena će kritika biti jedna od glavnih odrednica njegova stvaranja, a nadopunjavat će ju njegovo poznavanje povijesti – ovdje će se dotaknuti tema poput fašizma, komunizma, antifašističkih pokreta i rasizma. Serijal će se do 1999. godine sastojati od 13 albuma, ali će nažalost biti prekinut smrću Jean-Paula Dethoreya. Giroud će ipak s crtačem Didierom Courtoisom do 2005. godine nastaviti pisati o ranim godinama glavnog lika, a ovaj će odvjetak od glavne priče biti eponimno nazvan Louis Ferchot.

Nakon početnog krtitičkog i komercijalnog uspjeha s ovim serijalima, Giroud se ostavlja podučavanja kako bi se mogao potpuno posvetiti pisanju. Do kraja 20. stoljeća će tako uobičajeno raditi na više projekata odjednom, te za više izdavača i s različitim crtačima. U ovom razdoblju vrijedi izdvojiti još par uspješnica, poput crtanog romana Le Chaman, mješavine kriminalističkog noira i fantastike (crtež Ab'Aigre); zatim slijedi više uradaka u raznim povijesnim periodima, poput stripa Les Patriottes smještenog u razdoblje Francuske revolucije (izdao Glenat, uz crtež Fabiena Lacafa). Potom će objaviti vestern Jackson za Lombard, te Missouri za Dupuis, o francuskim seljacima u Americi 18. stoljeća, a kolonijalnu tematiku nastavlja s Pieterom Hoornom i Zoltanom.

Od početka 90-ih godina, više će puta surađivati s Christianom Laxom na nizu politički osviještenih albuma, odnosno diptiha. Prvi u nizu bit će Zaboravljeni iz Anama, o grupi francuskih vojnika-dezertera u Vijetnamu, a slijedi ga La Fille aux Ibis. Linija razmeđa između dobra i zla je misao-vodilja u Azrayenu, a iako mu osnovna inspiracija dolazi iz rata na Kosovu, sama se priča zapravo temelji na iskustvima njegova oca u tad francuskoj koloniji Alžiru 1957. godine. Barly Baruti, strip-crtač iz Zaira (danas DR Kongo), mu je sljedeći partner na dva veća serijala – Eva K., kriminalistički triler smješten u neimenovanu zemlju u Africi, te Mandrill u kojem pratimo dogodovštine dječaka koji ostaje bez roditelja u poslijeratnom Parizu.

Godine novog tisućljeća otvaraju konceptualni serijali, od kojih je najveći i najznačajniji Le Decalogue. Na ovom velikom serijalu Giroud surađuje s čak 10 različitih crtača (Rocco, Mounier, Gillon,…), a iako se svaka priča unutar njega može čitati zasebno, one također tvore veću cjelinu. Sve prate tajanstvenu knjigu Nahik, a za koju se tvrdi da sadrži 10 počela islamske vjere, te nas vodi kroz mnoge lokacije i vremenske periode, počevši od Glasgowa 2001. godine i završivši u Medini 622. godine. Serija je imala više nastavaka, pri čemu se isti usredotočuju na različite aspekte priče i likova. U istom periodu nastavlja sa sličnim konceptualnim pristupom, te piše scenarij za serijal Secrets (objavljivan između 2004. i 2014. godine), koji se sastoji od više crtanih romana u 9 individualnih serijala, a koje prate obitelji s njihovim tajnama kroz, kao i uvijek, više vremenskih razdoblja. Jedna od tih je i Anđeo gospodnji iz 2010. godine, a napravljen u kolaboraciji s Joseom Homsom. Još jedan samostojeći serijal, Quintett (Dupuis, 2005.-2007.), prati grupu glazbenika u neutralnoj zoni Makedonije 1916. godine – uz ponovno široku lepezu crtača, ovaj predstavlja istu priču iz njihovih različitih perspektiva, te je potom objedinjuje i završava u petoj knjizi. 14-volumni serijal Destins prati mladu Amerikanku koja, tijekom provale sa svojim dečkom, slučajno ubije zaštitara, a za ovaj serijal je specifično da, uz veliki broj crtača, ima i mnogo gostujućih scenarista, dok Giroud nastavlja nadzirati glavni tok priče.

Od kasnijih radova svakako još valja izdvojiti serijale u izdanju Glenata – L'Expert, Le Cercle de Minsk i Les Champs d'Azur, od kojih je potonja još jedna obiteljska saga, ovoga puta o pionirima zrakoplovstva; zatim, tu je trilogija Galkiddek (izdanje Delcourt), smještena u fiktivno i ezoterično srednjovjekovlje. Uz sve ovo, spomenimo i serijal L'Avocat (Lombard), diptih Le Veteran (Glenat), te zadnji strip objavljen prije Giroudove smrti, Churchill et Moi. Njega 2018. objavljuje Casterman, a prati mladu reporterku koja se zaljubljuje u tad podjednako mladog aristokrata Churchilla, a jedina stvar koja ih dijeli jest njihova klasna razlika u tadašnjem društvu.

Frank Giroud će za života primiti mnoge nagrade i priznanja, a zaslužit će i vjernost čitalačke publike. Jedna od većih nagrada koju prima je i ona za najboljeg međunarodnog scenarista (nagrada Max-Moritz), našavši se tako u biranom društvu s Pierreom Christinom, Jeanom van Hammeom i Alanom Mooreom. Uz svoj radu stripu, našao je vremena i za pisanje pjesama za francusku glazbenicu Juliette Noureddine, pisanje mjuzikala, te bavljenje glumom i kabaretom. Iako se pred kraj života borio s teškom bolešću, nastavio je raditi sve do kraja života, te vodio humoristični ilustrirani dnevnik svojih boravaka u bolnici. Nakon svoje smrti u srpnju 1918. godine, Frank Giroud nam u nasljedstvo ostavlja svoj raznovrstan i bogat opus, čija ga kvaliteta svrstava uz bok drugih velikana francusko-belgijske škole stripa.