Frédéric Bezian nagrađivani je francuski strip-autor, rođen u Revelu, departman Haute-Garonne. Bezian odrasta među knjigama, a majka mu je spisateljica poznata po serijalu od 19 romana za djecu Tony. Rano će početi objavljivati svoje radove po raznim fanzinima, uključujući poznatijeg Djina, a od 1978. do 1981. godine upotpunjuje svoje obrazovanje slušajući predavanja Claudea Renarda i Françoisa Schuitena na Institut Saint-Luc u Bruxellesu. U tom razdoblju obavit će kratku priču Adieu Emule, a zatim i svoj prvi album nazvan L'Etrange Nuit de Monsieur Korb u Magic Stripu, te Ginette, Martine, Josiane… za Futuropolis.

Između 1983. i 1986. godine objavljuju par mračnijih kratkih priča u A Suivreu u duhu Poea i Kafke, a koji će kasnije Magic Strip okupiti u album pod nazivom Totentanz. Od 1989. godine počinje raditi na svom velikom i hvaljenom serijalu Adam Sarlech objavljivanom u Humanoides Associesu. Stvaranje ove fantastično-morbidne trilogije trajat će pet godina, a za treći i zadnji album osvojit će i Veliku nagradu kritike 1994. godine u Angoulemeu. Kasnijih 90-ih godina Bezian surađuje s mnogima neovisnim izdavačima poput Amoka, a 1994. godine crta Chien Rouge, Chien Noir za časopis Brazil, te radi Archipels za PMJ Editions. Također će paralelno raditi kao umjetnički direktor za Studio des Armateurs na animiranom serijalu Belphegor od 26 epizoda, no nakon tog izleta u animaciju, vraća se stripu, što sudjelovanjem u kolektivnim albumima, što recenzijama i ilustracijama. Prvi povratni strip bit će mu Ne touchez a rien u suradnji sa scenaristom Noelom Simsolom, a potom će nacrtati i jednu epizodu za popularni serijal Tvrđa Sfara i Trondheima.

Slijedi još par projekata za Delcourt, prvo Les Garde-fous, te potom La Belle Vie: choses vues. 2012. godine objavljuje Tamo i natrag, melankoličan i ponovno mračniji prikaz svijeta iz perspektive Basilea Fara, istražitelja agencije za osiguranje. Recentniji projekti su mu albumi Le Courant d'art i Karoo, te serijal Docteur Radar.