Nakon objavljivanja kraćih stripova u časopisima Cuore, Blue, Il Clandestino, Boxer, Il Manifesto, Lo Straniero i novinama La Repubblica, na Igortov (Igor Tuveri) nagovor radi svoj prvi album Appunti per una Storia di Guerra (Bilješke za ratnu priču). Strip je jako dobro prihvaćen u Italiji te dobiva i glavnu nagradu na festivalu Romics 2005. godine, ali pravu popularnost stječe nakon što mu je album objavljen na francuskom tržištu gdje čak dobiva i glavnu nagradu na festivalu u Angoulêmeu i nagradu Goscinny. Zbog tih nagrada, sljedeći strip, Questa è la Stanza (Garaža) radi na zahtjev Joanna Sfara izravno za francusko tržište. Nakon svih tih nagrada raste mu popularnost i u Italiji te dobiva gotovo sve važnije stripovske nagrade, a 2014. je njegov unastoria (jedna priča) čak nominiran i za najvažniju književnu nagradu – Strega. Kasnije, 2020. godine biti će nominiran za istu nagradu i njegov strip Momenti straordinari con applausi finti (Iznimni trenutci sa lažnim pljeskom).

Unastoria je prvi strip koji je napravio nakon pet godina pauze i imao je malo drukčiji proces nastajanja. Uobičajeni način rada mu je da strip počne crtati čisto intuitivno da bi nakon dvadesetak stranica stao da vidi kamo priča ide i da odluči gdje želi da priča završi pa makar mu za to trebalo i nekoliko mjeseci. Kod ovog stripa nije želio stati sve zbog straha da ga nikad više neće nastaviti, tako da je strip crtao u kontinuitetu godinu dana. Kod rada na stripu najčešće se drži principa da svaki novi strip suprotstavi prethodnom, da mu poništi formu i značenje. Tako da nakon dosta ozbiljnih stripova nacrtao je jedan komičniji LMVDM (La mia vita disegnata male / Moj loše nacrtan život). Povod tome je bio i to što je primijetio da on, koji se inače smatra veseljakom i šaljivdžijom s uvijek nekom spačkom na pameti, postane tmurniji i jako se uozbilji kad god radi stripove. Ljutilo ga je to što kad radi nešto što voli, mora biti ono što nije. Kao kontrapunkt tom komičnom stripu je bio sljedeći, već spomenuti unastoria koji je opet ozbiljan. LMVDM je također jedan od autobiografskih stripova koji priča o njegovoj autodestruktivnoj adolescenciji, drogi, i lošem društvu.

Osim stripom, Gipi se paralelno bavio i drugim stvarima. Jedno vrijeme je radio i satirične ilustracije za ljevičarski magazin Internazionale, ali mu je dosadilo. Radovi su mu bili iznimno popularni jer su se čitatelji mogli lako ogledati u likovima i situacijama. Prekinuo je s time kad je shvatio da je to njegova vizija pakla i da najprije želi čitatelja potaknuti na razmišljanje i da otkrije nešto novo, a ne da bude uljuljkan u sigurnost vlastitog razmišljanja. Okušao se i kao redatelj te je 2011. godine napravio film L'ultimo terrestre (Posljednji Zemljanin). U tu svrhu stvara pseudonim Gian Alfonso Pacinotti. Dugometražnom filmu se vraća 2018. sa meta narativnim filmom Il ragazzo più felice del mondo (Najsretniji dječak na svijetu) u kojem su likovi strip crtači i jedan poseban fan. Uz ta dva dugometražna stvara i mnoge kratke, satirične filmove, kao i jedan dokumentarno autobiografski o prestanku pušenja.

Od ostalih značajnih izleta u druge vode navedimo samo kartašku društvenu igru Bruti (Ružni) koju je osmislio i uspješno financirao putem crowdfounding kampanje. Za svoje stripove najčešće koristi kombinirane tehnike crtanja. Pa tako imamo ovisno o vremenskom periodu radnje, stanju likova ili atmosferi, dijelove u čistom akvarelu i dijelove samo u tušu. Ima iznimaka pa tako imamo radove kompletno u jednoj tehnici poput La terra dei figli (Zemlja sinova) koja je kompletna u tušu i to bez crnih ploha samo sa šrafurama. Svoj najveseliji strip Gipi objavljuje 2020., Aldobrando. Prvi fanatasy strip i prvi strip koji nije on crtao nego njegov prijatelj Luigi Critone a nastao je prema kratkoj strip priči jednog od likova za kartašku igru. Vjeran svom postulatu, ovaj strip slijedi još jedan mračan, Momenti straordinari con applausi finti (Iznimni trenutci s lažnim pljeskom) u kojem se suočava sa majčinom smrću.

Većina stripova za tematiku ima odnos sa ocem, da li kroz direktno pripovijedanje ili uz odsustvo te figure. Slična tematika se provlači kroz njegov film prvijenac. Osim tog detalja, kroz svoje stripove iznosi dosta autobiografskih momenata. Nekad izravno, kao u LMVDM i Momenti straordinari con applausi finti a nekad neizravno kao u unastoria. Bez obzira na temu i način, voli naglasiti da nastoji biti iskren prema sebi i čitatelju te je na to ponosan. Trenutno crta jedan western strip, ali nije siguran da li će od njega ikada biti album. Kad odraste želi biti starac koji crta i pripovijeda, ako uspije. A nakon toga, vjerojatno, truplo.