Luigi Critone će studirati umjetnost u Rimu prije no što će se upisati u Međunarodnu školu stripa u Firenci, a ondje će nakon završetka studija početi i podučavati. Prije početka profesionalne karijere u stripu, radit će 6 godina za studio Inklink kao ilustrator za talijanske i međunarodne izdavače. 2003. godine odlazi u Angouleme upoznati druge scenariste i crtače, ali prvenstveno predstaviti svoj rad velikim izdavačima. To mu i uspijeva 2005. odnosno 2006. godine, kad mu Soleil Productions objavljuje La Rose et la Croix, priču o životu alkemičara Johanna Bottgera, a ovu će povijesnu fikciju nacrtati u suradnji sa scenaristima Nicolasom Jarryjem i Franceom Richemondom. 2005. godine će i napustiti rodnu Italiju i preseliti se u Pariz, gdje sad živi i radi. U ovom će razdoblju raditi i na kratkim pričama, te surađivati s neovisnom izdavačkom etiketom SelfComics.

2007. godine, a na prijedlog Davida Chauvela, radi s Alainom Ayrolesom na albumu Sept missioniares iz serijala Sept. Ovaj će uradak izaći u izdanju Delcourta 2008. godine i postiže ogroman uspjeh, te će mu taj omogućiti rad na novom, samostalnom crtanom romanu, nazvanom Ja, Francois Villon. Ovaj nagrađivani serijal izlazit će od 2011. do 2016. godine, a bavit će se istoimenim francuskim pjesnikom. Critone će pritom adaptirati prethodno objavljenu biografiju koju piše poznati francuski pisac Jean Teule, a za ovaj će uradak Critone primiti nagradu Cases d'Histoire. S poznatim talijanskim scenaristom Gipijem, a u izdanju Castermana, nacrtat će album Aldobrando, izdan 2020. godine. Ova knjiga postiže veliki uspjeh i zapaženost, te je u izboru za nagradu Fauve d'Or za najbolji album na Međunarodnoj smotri stripa u Angoulemeu (2021.), te također za Veliku nagradu kritike (ACBD).