Marvano je bio sin rudara i da nije ekonomske krize u 1970-im godinama, vjerojatno je da bi i on pošao očevim stopama. Ovako je završio studij dizajna interijera (Provinciaal Hoger Architectuur Instituut, Hasselt), te radio u toj struci cijelo jedno desetljeće. No kao dijete je već crtao stripove o svojim medvjedićima, a odrastao je uz flamanske autore poput Willya Vandersteena i Marca Sleena, te čitao Coseyevog Jonathana, Hermannovog i Gregovog Komanča i Prattovog Corta Maltesea. Iako je već na početku mogao raditi s poznatim imenima, odlučio je stvoriti vlastiti stil. On će se odmaći od humorističnih obiteljskih stripova – njegov stil će biti obilježen realističnim, ozbiljnim stilom, često u njemu omiljenom znanstveno-fantastičnom žanru, iako će kasnije raditi i povijesne serijale.

Kao ljubitelj Star Treka, ali i romana Isaaca Asimova i Rogera Zelaznya (između ostalih velikih imena SF-a), Marvano bi uvijek bio barem djelomično orijentiran na SF, ali u počecima njegove karijere izlazi i Star Wars, te općenito raste interes za žanr među širom publikom. Tako će njegov prvi strip pod svojim pseudonimom Marvano (sažimenica od njegovog punog imena) biti De Vlucht van het Paard, u suradnji s Keesom van Toornom, glavnim urednikom Orbita. Ta je priča adaptacija SF romana Larrya Nivena The Flight of the Horse, a preko nje ga primjećuje Marc Legendre, tada glavni urednik Kuifjea, nizozemske inačice Tintina. 1982. godine Marvano preuzima uredništvo, a time i prekida s karijerom u dizajnu interijera. Za vrijeme obnašanja te funkcije, pokušava progurati i nešto flamanskih autora, poput De Grondels Lea Fabrija.

Iako je i u ovom razdoblju doprinosio stripu kratkim uratcima (npr. kratke fantastične priče za album Robbedoes), uglavnom se bavio uredništvom, a 1986. je preuzeo vođenje strip-odjela flamanskog izdavača Den Gulden Engel. No, on se zatvara uslijed slabe prodaje, a Marvano se okreće projektu koji ga već dugo interesira. Još 1980. se susreće s poznatim američkim piscem Joeom Haldemanom na SF konvenciji, te mu on daje dopuštenje za adaptaciju njegovog nagrađivanog romana Vječni rat. Tako će ova dva autora surađivati na strip-adaptaciji, te, uz pomoć kolorista Brune Marchanda, strip Vječni rat biva izdan 1988. i 1989. u zbirci Aire Libre nakladnika Dupuisa. I ova će adaptacija, kao i originalni roman, požeti veliki uspjeh, a bit će prevedena na sve veće jezike. Slijedećih godina Marvano radi na Le Solitaireu i Red Knightu, a zatim crta još jednu adaptaciju popularnog romana Paul-Loupa Sulitzera. Rourkea će prvo crtati u suradnji sa scenaristom Jeanom Annestayom, a zatim i s Marcelom Rouffom.

1996. godine se ponovno udružuje s Joeom Haldemanom, s kojim stvara novi serijal Dallas Barr, a izdat će ih Dupuis. 2002./2003. će u istoj kolaboraciji stvoriti i nastavak Vječnog rata, trilogiju Een Nieuw Begin(Forever Free). Marvano će tijekom ovih godina raditi i na svojoj takozvanoj „Berlinskoj trilogiji“, o Berlinu prije i nakon Drugog svjetskog rata. Prvi album, De Zeveen Dwergen, izdaje Dupuis 1994., a druga dva objavljuje Dargaud 2007. i 2008. Još su dva njegova velika projekta, Grand Prix (2010.-2015.) i La Brigade Juive (2013.-2015.), pričom smještena prije, odnosno nakon Drugog svjetskog rata.

Nezadovoljan stanjem u strip-izdavaštvu, Marvano se 2018. povukao iz rada u stripu, ali još ima planove za nove znanstveno-fantastične strip-albume. Uz mnoge pohvale i nominacije za strukovne nagrade, dodajmo da je dobitnik Bronzen Adhemara, službene kulturne nagrade flamanske zajednice za rad u stripu.