ABCČĆDDŽĐ
EFGHIJKL
LJMNNJOPQR
SŠTUVWXY
ZŽ *

Osamu Tezuka

Osamu Tezuka (3.11. 1928. – 9.2.1989.) je japanski manga-crtač, scenarist i animator. Njegov ogroman doprinos mangi, animeu , ali i utjecaj na strip-stvaralaštvo u svijetu je vjerojatno nemoguće prenaglasiti – njegov obiman opus, svježe ideje, inovativne redefinicije i poimanja žanra, te predvodnički pristup u realizaciji istih ideja i obogaćivanje ukupnog spektra dostupnih metoda u radu s njima Tezuki priskrbljuje potpuno zaslužene titule, poput Otac mange ili Bog mange. 

Objavljeni naslovi

Uz to, Tezuka se smatra japanskim Waltom Disneyjem (čiji je lik i rad imao veliki formativan utjecaj na njega), a to se uglavnom odnosi na njegovo ranije manga-stvaralaštvo namijenjeno mlađim uzrastima, kao i pionirski i svjetski poznat rad u animaciji (stil koji oblikuje i potom ostaje globalno prepoznat kao današnji anime). No i to je samo jedan odsječak iz široke palete njegova utjecaja – već njegovi rani radovi utječu na stvaranje gekiga-stila u  mangi, koji odlikuje osnažena literarnost stila, ozbiljnije teme uz prigodnu evoluciju crteža koja to prati. Tezukini kasniji radovi su upravo toga stila, te imaju zaseban, iako vezan, utjecaj na razvoj stripa i, naravno, mnoge autore.

Tezuka započinje ono što će kasnije postati prepoznato kao manga-revolucija 1947.  s New Treasure Island. Ipak, globalno je prepoznat prvotno po serijalima kao što su Astro Boy, Princess Knight i Kimba the White Lion, dok je od odraslima namijenjenih mangi vrijedno izdvojiti Black Jack, Phoenix, Buddha, MW i Adolf.

Uz mnoge nagrade tijekom života, Tezuka je primio i mnogo posthumnih nagrada i priznanja. Između ostalih, štovatelji Tezukinog lika i djela mogu posjetiti muzej posvećen istom u gradu Takarazuki.

Tezuka je rođen u Toyonaki (prefektura Osaka) kao najstarije od troje djece. Dolazi iz imućne, visokoobrazovane i liberalne obitelji u kojoj je od malena bio izložen utjecaju mange i animacije. No, sam Tezuka pridaje velike zasluge svojoj majci, kako u samopouzdanju, tako i u kreativnosti koja krasi njegov rad. Naime, ona ga je vodila na predstave popularne, isključivo ženske kazališne družine Takarazuka, uglavnom romantične predstave s povijesnim temama i nešto zapadnih utjecaja namijenjene pretežno ženskoj publici. Utjecaj tih iskustava na njegova kasnija djela – a i time i na moderni  anime i mangu,  jer je kroz njegov rad dobrim dijelom i stvoren medij u obliku kakvog ga poznamo danas – je neprijeporan, ali i fascinantan. Djevojke su glumile i muške i ženske uloge (originalna postava kabuki kazališta u razdoblju svog nastanka je i bila samo ženska, za razliku od moderne, isključivo muške, yaro-kabuki inačice), a raskošnu kostimografiju, često povijesno inspiriranu, pretače u svoj prepoznatljiv stil. Ako pridodamo tome da su izvođačice imale velike oči koje su se caklile na pozornici, dobivamo modernu manga/anime-estetiku, posebice u segmentu Tezukinog stvaralaštva gdje su mlade djevojke ciljana publika. Kasnije androgine heroine su većinom oblikovane kroz prizmu prve takve junakinje, Sapphire, muško-ženskog lika iz Tezukinog Princess-Knight.

No, formativan utjecaj imao je i Walt Disney – naime, otac mu je pokazao Disneyeve filmove, te je tako upravo pod utjecajem Disneyeve animacije počeo crtati stripove već u drugom razredu osnovne škole. Za razliku od utjecaja na stil, značajan utjecaj na njegove teme, kao i na njegov pogled na život, imao je Drugi svjetski rat. Prvotno je to rad u vojnoj tvornici u ratnim uvjetima (gdje i dalje nastavlja crtati mangu na rolama wc-papira – na radost drugih radnika, a puno manje uprave tvornice), te doživljaj (kao šesnaestogodišnjaka) bombardiranja Osake i velikog požara koji je uslijedio. Sve to utječe na njegovo stjecanje i shvaćanje dragocjenosti života i dubinu ljudske patnje koja neminovno dolazi s ratom, ali često ne odlazi s njim. To je bio vjerojatno i razlog što pred sam kraj rata kreće studirati medicinu u Osaki (koju i završava 1951.), ali se nikad ne prestaje baviti mangom. Naprotiv, zaključuje da kroz mangu kao medij može uvjeriti druge da se (više) brinu za svijet u kojem svi živimo. Tako već 1946. stvara mangu Diary of Ma-Chan, uspjeh koje će mu omogućiti da brzo upliva u profesionalne vode već sa 17 godina.

Ubrzo nakon toga, Tezuka dobiva ponudu da napravi mangu temeljenu na klasičnom predlošku Otoka s blagom Roberta Louisa Stevensona. Tezuka prihvaća, pa iako tek površno vezan za izvornu priču, Shin Takarajima (eng. New Treasure Island ili Novi otok s blagom) postiže strelovit uspjeh i tako započinje zlatno doba mange. Zanimljivo je da tako koincidira s poslijeratnim procvatom europskog stripa, a također je u jeku zlatno doba američkog superherojskog stripa. Za razliku od japanskog i europskog stripa, s druge strane, popularnost stripa u poslijeratnoj Americi već pomalo počinje jenjavati.

Nakon tog velikog uspjeha, Tezuka putuje u Tokio u potrazi za izdavačima, te tako Shinseikaku pristaje izdati Strange Voyage of Dr. Tiger, a Domei Shuppansha izdaje njegovu The Mysterious Dr. Koronko. Slijedi trilogija epskih SF remek-djela – Lost World, Metropolis i Nextworld (1948., 1949. i 1951.), koja već sadrže rane steampunk elemente, a koje je napisao dok je još studirao medicinu. Potom počinje izlaziti njegov serijal Kimba the White Lion (također poznat pod naslovom Jungle Emperor), shonen-manga koja se serijalno izdaje od 1950. do 1954. Tezuka, već poznat, samo nastavlja s nizom uspjeha, te tako nakon Kimbe i završenog studija medicine, izdaje mangu Ambassador Atom, a čitatelje upoznaje s novim likom koji će kasnije najveću popularnost (pogotovo u SAD-u i šire) postići pod imenom Astro Boy. Sa završenim studijem medicine, pred Tezukom je bila i odluka nastaviti u toj poštovanoj profesiji, ili se posvetiti svojoj prvoj i pravoj ljubavi, mangi. U tome dobiva, ponovno, potporu majke, koja ga ohrabruje da radi ono što ga čini sretnim.  Vrijeme i obrazovanje nipošto nije bačeno – čak u tri njegove velike drame medicina je misao-vodilja u kasnijem razdoblju: Oda Kirihitu (1970.-1971.), A Tree in the Sun (1981.-1986.), te jedno od njegovih remek-djela, Black Jack (1973. – 1983.).

Pedesete godine 20. stoljeća obilježava rad na više različitih projekata, ali Astro Boy (1952.-1968.)se posebno ističe. Astro Boy ( u Japanu poznat i pod imenom Tetsuwan Atomu ili Moćni Atom) je jedna od svjetski najpoznatijih manga i anime serijala, te Tezukin najprepoznatljiviji lik, a prvotno izlazi u Shonenu za izdavača Kobunshu. Priča je to o dječaku-robotu od 100 000 konjskih snaga, smještena u budućnost u kojoj su roboti toliko prisutni da, osim što preuzimaju sve više poslova uzrokujući društvene prevrate, njihova rastuća sofistikacija prisiljava čovječanstvo da ih počinje priznavati kao zasebnu samosvjesnu vrstu. Time Tezuka koristi robote kao alegoriju za probleme rasne netolerancije i predrasuda, čime svoje mlade čitatelje upoznaje s problemima odraslog svijeta. Astro Boy predstavlja ogroman skok u Tezukinoj popularnosti, te je i danas prepoznatljiva ikona u japanskoj kulturi. Utjecaj Astro Boya na kasniju mangu i anime, ali i japansku kulturu općenito, je jednostavno nemjerljiv, iako je puno ozbiljnih radova napisano na tu temu. Pri tome ne treba zaboraviti da je Tezuka pretvorio snagu atoma (odnosno nuklearne energije) u općoj japanskoj svijesti u nešto korisno i dobro – postignuće koje je teško i zamisliti izvan Japana, s obzirom na vrstu i količinu razaranja u toj zemlji pred sam kraj rata.

Od 1953. do 1956. izdaje shojo-manga serijal Princess-Knight (Ribon no Kishi), namijenjen mlađoj ženskoj publici, a čiji stilski i tematski utjecaj na mangu i anime ostaje do danas, uz ogroman uspjeh koji je polučila u godinama svog prvog objavljivanja. Paralelno sa svim prethodno navedenim uspješnicama, 1954. Tezuka započinje rad i na svom magnum opusu, 12-tomnom Phoenixu. Ta nikad završena serija tek 1967. kreće u punu produkciju, a primarno govori o reinkarnaciji i potragom za besmrtnošću,  vodi nas kroz različita razdoblja i ogromnu paletu likova, od kojih su dio i tipizirani likovi iz njegovog osobnog star systema (rotacija tipiziranih, ponavljajućih likova/uloga slična onoj koja se koristila u Hollywoodu, a u kojoj je i sam Tezuka bio predložak za jednog od tih likova – prvenstveno u mangama Vampire i Black Jack). Phoenix biva adaptiran za videoigre, anime i film, a najpoznatija adaptacija  je anime Phoenix 2772, za koju je scenarij radio i sam Tezuka.

Početkom 1960-ih, Tezuka se počinje baviti animacijom i osniva Mushi Productions, preko kojeg započinje niz inovacija u animaciji u Japanu putem adaptacije svog Astro Boya, dok će Tezukin karakterističan umjetnički stil postati temelj za sve ono što ćemo kasnije zvati animeom. Anime Astro Boy je prvi široko prihvaćeni animirani film, prvi koji će se u Japanu emitirati svaki tjedan na televiziji, ali i prvi koji je sinkroniziran na engleski jezik za američku publiku. Procjenjuje se da je 40 posto japanskih domaćinstava pratilo avanture Astro Boya u jeku njegove popularnosti, dok je u SAD-u u početku imala veću gledanost od bilo koje serije dotad. Animira i neke druge svoje mange, poput Jungle Emperora, ali je već u osnivanju svoj animacijski studio podijelio u dva dijela – jedan dio je radio na Astro Boyu, dok se drugi dio bavio različitim eksperimentalnim projektima. Iako globalno prepoznat po prvom, Tezuka se nastavlja baviti inovativnom umjetničkom animacijom sve do svoje smrti. Nama će ti radovi poznati putem Animafesta, gdje je 1984. i osvojio festivalski Grand Prix za kratkometražni film Skakanje (Jumping).

S ovim još uvijek nije zaokružena raznolikost Tezukina opusa. 1967. osniva časopis COM, kao njegov odgovor i doprinos gekiga-stilu mange. Stil crtanja koji je prije koristio za mangu namijenjenu mlađim uzrastima zamjenjuje ozbiljnijim i realističnijim crtežom; paralelno, teme mu postaju tamnije, upotpunjene nasiljem, erotskim scenama i kriminalom, usmjerene na odraslo čitateljstvo. Taj prijelaz označava yokai manga Dororo iz 1967.(yokai označava različite vrste natprirodnih bića u japanskoj tradiciji). Iste se godine vraća davno započetom Phoenixu i kreće sa serijalizacijom istog. Uz Phoenixa, u tom su stilu rađene i mange Black Jack i Buddha, ali i jednotomni uratci poput Ayako, Oda Kirihitu,MW i mnogi drugi. Tijekom 80-ih nastavlja u tom stilu, ali u blažem tonu (poput Adolfa, također poznatom pod imenom Poruka Adolfu).

Tezuka obolijeva od raka želuca i umire 9. veljače 1989. u Tokiju. Njegove zadnje riječi su upućene medicinskoj sestri koja mu je htjela uzeti njegov crtaći pribor. One su, „Preklinjem vas, pustite me da radim!“, a reflektiraju, u tim zadnjim trenucima, cijeli njegov život. Poznat kao radoholičar, njegov opus sadrži  150 000 stranica u preko 700 svezaka,  a tu se mora pridodati i njegov obiman i inovativan rad u animaciji.

 

Tezuka je primio mnogo nagrada, što za života, što posthumno. Navoditi ih sve je redundantno – najbolji prikaz života i postignuća nekog umjetnika jest kroz utjecaj na kasnije umjetnike i stilove. Kroz tu prizmu, gotovo da bi bilo lakše jednostavno navesti sve nagrade, jer ukupnost njegova rada u stripu i animaciji te odraz istog (pogotovo na samu japansku kulturu i društvo) je, bez preuveličavanja, nemjerljiv i nesaglediv. Možda je dovoljno samo reći da je ostavio veliki trag iza sebe po kojem stupaju mnogi moderni umjetnici (možda i nesvjesno), pa čak i oni koji su izabrali sasvim različite medije izražavanja.

Zanimljiva crtica iz Tezukina života dolazi iz 1965. Godine, kad mu stiže pismo i poziv od Stanleya Kubricka da preuzme mjesto umjetničkog direktora u Kubrickovom novom filmu. Iako polaskan, nije se mogao odvojiti od svojih projekata na godinu dana, ali mu je film, po izlasku, bio odličan. Film je, naravno, 2001: Odiseja u svemiru – kultni film kojeg, u slijedećem gledanju, pokušajte zamisliti odjevenog u estetiku Osamua Tezuke.

Na vrh