Kao veliki zaljubljenik u strip, 1986. se upisuje na tečaj stripa i ilustracije Castello Sforzesco, gdje na zadnjoj godini upoznaje Pasqualea Del Vecchia, koji ga je predstavio Carlu Ambrosiniju, Giampieru Casertanu i Enei Riboldiju (Studio Comics), koji su ga, vidjevši njegove crteže i skice, pohvalili i potakli na dodatan rad. Ubrzo zatim stupa u kontakt s izdavačkom kućom Star Comics i započinje suradnju na magazinu Cyborg, prvo na ilustracijama, a zatim svojim prvim stripom pod nazivom Tenebre, po scenariju Michelea Masiera.

Berardi i Milazzo su 1991. okupljali tim crtača s kojima bi ponovo vratili Kena Parkera na kioske. Frisenda je napravio  četiri table stripa i nekoliko ilustracija te ih, ne nadajući se previše, poslao Milazzu. Međutim, Milazzu su se one svidjele i tako započinje njegov prvi ozbiljan rad na stripu. Preselio se u Chiavari i počeo raditi u studiju Ive Milazza, skupa s Giuseppeom Barbatijem, Goranom Parlovom, Massimom Bertolottijem i Laurom Zuccheri. Ta je suradnja, ispunjena intenzivnim i konstantnim radom, trajala sve do 1994. i zbog nje je, zahvaljujući Berardiju i Milazzu, puno napredovao i naučio, kako o crtanju, tako i o pripovijedanju. Kad je 1994. Ken Parker Magazine iz Parker Editore prešao u ruke Sergio Bonelli Editore, započela je njegova suradnja s najvažnijom strip kućom u Italiji. Godine 1995. je nacrtao dvije kratke priče, Replay i Una situazione pesante, obje objavljene u KP magazinu. Godine 1996. crta Osuđenike, prvi specijalni broj Kena Parkera od 180 stranica, skupa s  Laurom Zuccheri koja je nacrtala olovke za 80 stranica. Ostavio je dubok trag na Kenu Parkeru, nacrtavši (uglavnom u suradnji s drugim autorima) 14 pustolovina Duge Puške, a upravo se Osuđenici smatraju njegovim najuspjelijim i najzrelijim radom iz tog razdoblja.

Tada se u Bonelliju spremao novi serijal, horror vestern Gianfranca Manfredija pod nazivom Magični Vjetar. Nakon što je napravio nekoliko probnih tabli, primljen je u crtački tim i tako započeo novo razdoblje u svojoj karijeri. Magični vjetar mu je pružio priliku da crtački napreduje i razvije svoj osobni, ekspresivan stil, po kojem će postati poznat i cijenjen i kod publike i kod kritike. Taj će mu napredak donijeti i povlasticu crtanja naslovnica za serijal, koje je crtao od 1999. do 2003. U ukupno 8 godina rada na Magičnom Vjetru nacrtao je 15 epizoda i 44 naslovnice. U zadnje je vrijeme počeo raditi kraće priče s raznim scenaristima kako bi, pod utjecajem mnogih autora koje s godinama otkriva, malo promijenio svoj stil i crtao nešto novo i druga čije od uobičajenih tema na kojima je do sada radio. Trenutno crta nove epizode Texa Willera, nakon što je završio "Patagoniju", specijalni broj Texa u velikom formatu (tzv. Texone tj. gigant).