Patrick Cothias počinje svoje obrazovanje studijem filozofije u Parizu, no prekida studij i putuje diljem Europe autostopom, vidjevši tako Laponiju,usput posjetivši i danski zatvor, a kratko će se baviti crtanjem u Kopenhagenu. Na povratku u Francusku crta stripove za Erica Losfelda, te piše članke za mjesečnik Actuel. U ovom će razdoblju objavljivati stripove i ilustracije, te primiti nagradu Nicolas Goujon za svoj realističan crtež, no potom će se početi posvećivati pisanju scenarija. Tako će s Alfonsom Fontom na crtežu napisati svoj prvi serijal, Sandberg Pere et Fils, a koja će prvotno biti objavljivana u časopisu Pif Gadget od 1975. do 1977. godine. u ovim će godinama surađivati i s drugim poznatim strip časopisima poput Pilotea i Metal Hurlanta, te će se sprijateljiti s tad mladim, a kasnije velikim imenima francuskog stripa poput Regisa Loisela i Sergea Le Tendrea.

Cothias će 1980. godine upoznati još jednog budućeg velikana, strip-crtača Andrea Juillarda, te će s njim odmah stvoriti Crvenu masku, o podvizima maskiranog pustolova u 17. stoljeću, a iz kojeg će kasnije izniknuti veliki i popularni serijal Sedam života kopca. U međuvremenu će surađivati s Phillipeom Sternisom na stripovima Snark Saga i Trafic za časopis Okapi, a za potonji će strip primiti nagradu Alfred Jeunesse 1985. godine. Ipak, najveći uspjeh i široku čitalačku publiku stječe pokretanjem serijala Sedam života kopca u izdanju Glenata 1983. godine, a ponovno u suradnji s Juillardom. Kao uvod u priču ranije objavljivane Crvene maske, ovaj će se serijal odmaknuti od čiste avanture, a približit će nam na ozbiljniji način događaje koji će prethoditi postanku kasnijeg junaka, te kroz taj pristup poprima i tragičnije tonove. Njegova se priča, za razliku od dotadašnjih povijesnih uradaka, zaista veže i evoluira u sprezi sa stvarnim povijesnim razdobljem Henrika IV. i Luja XIII. Uz to, Sedam života kopca podjednako se odlikuje elegancijom i realizmom u paleti kako riječi, tako i boja, te će postati jedan od najznačajnijih predstavnika svoga žanra. Ciklus će povezati i nadopuniti originalni predložak Crvene maske, što volumenom i značajno proširenim likovima, tako i vremenom – sa zadnjim nastavcima, ciklus Sedam života kopca se odvija nakon događaja u Masci, i tako na svojevrstan način zaokružuje cijeli opus. Kasniji niz albuma iz ovog serijala je ponovno plod suradnje s Juillardom, ali od 1995. godine Cothias počinje suradnju s Dargaudom, te će Pero na vjetru, nastavak ovog ciklusa, čitatelji prvo pronaći u njihovom izdanju. Uz Juillarda, Cothias će na ovom ciklusu surađivati i s drugim poznatim crtačima poput Wachsa, Dethoreyja i Prudhommea.

Iako najveći i najznačajniji, stripovi vezani za Kopčev ciklus su samo jedan dio njegovog bogatog repertoara. Od 1993. do 2003. godine će u suradnji s crtačima Parrasom i Guerrom pisati hit-serijal Le Lievre de Mars, za koji će 1996. godine u Angoulemeu primiti nagradu za najbolju priču. 1994. godine s Wachsom objavljuje Les Chiens du bord du monde, a kasnije će s njim napraviti i provokativni serijal Le Saumon. 2000. godine će objaviti dnevnik svog putovanja na Mali, Mali-Melo, a koji će supotpisati njegovi suputnici i crtači Yvon Le Corre i Regis Loisel. S Patriceom Ordasom krenut će u stvaranje još jednog novog stripa-serijala nazvanog Hindenburg. No, Cothiasov značaj se ne mjeri samo obimnošću njegova opusa, već i utjecajem na pristup i razvoj crtanog romana u Francuskoj, a i šire.