Delaby će pokazivati sklonost umjetnosti već od malih nogu, a već s osam godina taj žar raspiruje ljubav prema stripu. Već s 14 godina, Delaby će biti primljen na akademiju lijepih umjetnosti u svom rodnom gradu, gdje će njegov talent biti obogaćen novim vještinama i perspektivama. Tad će mu uzori biti flamanski majstori, a uz već dobru tehniku crtanja, ovladat će i tehnikom ulja na platnu. S 18 godina će pak se prijaviti, te osvojiti natječaj za mlade umjetnike koji mu otvara stranice popularnog strip-časopisa Tintina, a uskoro će biti zamjetno da je mladom Delabyju uža specijalnost povijesni žanr.

Prvi zapaženi uratci mu dolaze u kolaboraciji sa scenaristom Yvesom Duvalom, s kojim će objaviti albume u serijalu Histoires et Legendes, a njihov doprinos su bili albumi Richard Coeur de Lion i Arthur au Royaume de'l Impossible. Od 1993. do 1996. godine surađivat će sa Jean-Lucom Vernalom i Lucom Delisseom, s prethodnim na herojsko-epskoj priči Branu, a s potonjim na tri albuma iz povijesne sage L'Etoile Polaire. Ipak, najveći uspjesi mu tek slijede, a dva najpoznatija serijala dolaze mu u suradnji s Jeanom Dufauxom. Ovaj se dvojac sasvim slučajno sreće na otvaranju jedne knjižare, ali Delabyjevo zanimanje za proučavanje rimske povijesti je tad već bilo u poodmakloj fazi, te će biti sasvim prirodno da zajedno objave strip Murenu. Ovaj će nas strip uz maestralan Delabyjev crtež odvesti sve do Neronovog imperijalnog Rima, a požet će hvalospjeve i kod kritike i kod čitalačke publike. Iako nije sudjelovao na stvaranju serijala Žalopojka za izgubljenim pustarama, nakon odlaska Rosinskog Delaby se činio kao sasvim prirodan, i pokazalo se, odličan izbor, za nastavak stvaranja ovog popularnog djela. Nažalost, Delaby nas napušta prerano – preminuo je u siječnju 2014. godine u dobi od 53 godine, a uzrok smrti je bilo zatajenje srca.