Hvaljeni pripovjedni genij Osamua Tezuke, besprijekorna vještina njegova vizualnog izražavanja i topla humanost u potpunosti su procvjetale u ovom epu u osam knjiga o Siddharthinu životu i svijetu. Tezuka dokazuje svoje duboko razumijevanje teme kontekstualizirajući Buddhine ideje; naglasak je na pokretu, akciji, emociji i sukobu dok princ Siddhartha bježi od kuće, putuje kroz Indiju i propituje hinduske običaje poput asketskog samoozljeđivanja i ugnjetavanja kasti. Tezukin Buddha ne preporučuje rezignaciju i pasivnost, već propovijeda prosvjetljenje kad prepoznamo povezanost svega, preporučuje suosjećanje s patnjom i razumno uređenje naših života. Filozofski segmenti utkani su u međuljudske situacije uz revolucionarnu vizualnu dinamiku zbog koje umjetnik nikad ne gubi pažnju čitatelja. Tezuka je bio više humanist nego budist, a njegov magnum opus nije propagandni pokušaj. U tom smislu može se usporediti s romanom Hermanna Hessea ili Bertoluccijevim filmom; Tezukin pristup zapravo izražava blago nepoštivanje religije jer uključuje ono što zapadni komentatori često izbjegavaju, a to je humor.