Dvanaest samostalnih, no isprepletenih priča što čine Feniksa (na japanskom Hi no tori, što znači „Žar ptica“) mnogi smatraju vrhuncem umjetničkog dostignuća Osamua Tezuke. Tezuka je sâm govorio o Feniksu kao svojem životnom djelu. Feniks je nekoliko desetljeća mukotrpno stvaran strip, izlazio je u nizu časopisa te ostao nedovršen, no ipak je Tezukin znamenit pokušaj da pomakne granice svega što je znao o stripu kao mediju kako bi se uhvatio ukoštac s temeljnim pitanjima ljudskog života.

Svih dvanaest priča u Feniksu povezane su prisućem te mitske ptice, besmrtne čuvarice životne sile. Čita li ih se redom, različite priče skaču u vremenu, izmjenjujući se između drevne budućnosti te daleke prošlosti, stapajući se u sadašnjosti, gdje se likovi jedne priče reinkarniraju u drugoj. Postojećih dvanaest priča daju zajedno više od tri tisuće stranica, a podnaslovi su im „Zora“, „Budućnost“, „Yamato“, „Svemir“, „Karma“, „Uskrsnuće“, „Plašt od perja“, „Nostalgija“, „Građanski rat“, „Život“, „Čudna bića“ i „Sunce“.