U renesansnoj Italiji, Bianca, mlada dama iz ugledne obitelji, zrela je za udaju. Roditelji joj pronađu zaručnika prema svom ukusu: Giovannija, bogatog trgovca, mladog i naočitog. Svi predznaci upućuju na dobar brak, ali Bianca ne može sakriti razočaranje time što se mora udati za muškarca o kojem ne zna ništa. No tada otkriva tajnu koju žene u njezinoj obitelji čuvaju i prenose s koljena na koljeno: one imaju “mušku kožu”! Odjenuvši je, Bianca postaje Lorenzo, obdaren svim atributima mladića čudesne ljepote. Sada se može inkognito kretati svijetom muškaraca i malo-pomalo upoznavati svog zaručnika u njegovu prirodnom okruženju. No u svojoj muškoj koži Bianca se usto oslobađa ograničenja nametnutih ženama te otkriva ljubav i seksualnost.

Renesansni moral time zrcali moral našeg stoljeća i postavljaju se mnoga pitanja: zašto bi seksualnost žena morala biti drukčija od seksualnosti muškaraca? Zašto bi ženski užitak i sloboda trebali biti predmeti prezira i prinude? Kako, najzad, moral može biti instrument nemilosrdne i, istovremeno, nesvjesne dominacije?

Ovom pričom, živahnom i suptilnom poput komedije Billyja Wildera, Hubert i Zanzim s toplinom preispituju naš odnos prema rodu i seksualnosti… ali ne samo to. Sučeljavajući tako religiju i seks, moral i humor, finoću i govor bez ustezanja, Muška koža podjednako nas poziva i na oslobađanje od ćudoređa i na ludu i gorljivu potragu za ljubavi.