-Šta je sad ovo, Petruša, molim te!? – zapitaše se dragi ljudi.

Kao i uvijek imam par odgovora.
„Mostarske želje“ su zahvala obitelji Kordić što su me hranili tih godina.
„Mostarske želje“ su dubok naklon najvećem košarkašu svih vremena. Nakon Dražena, naravno.
„Mostarske želje“ su zahvala mome ocu koji je bio sa mnom i kada nije bio sa mnom.
„Mostarske želje“ su apsolutno istinita priča bez obzira što Gerrod Abram nikada Mostara nije vidio.
„Mostarske želje“ su ispovijest jednog neuspjelog ateista. „Mostarske želje“ su moj oproštaj od djetinjstva.
Počivalo u miru.