Sve savršeno funkcionira. Socijalna država bdije nad srećom svih nas. Sreća je službena. Sreća je programirana. Kao i uvijek, Louis je mogao ignorirati postojanje "neregistriranih", tih odmetnika koji su sistematski izbrisani iz velikog središnjeg registra i osuđeni na društvenu smrt. Kao i uvijek, mogao je zatvoriti oči pred postojanjem ilegalaca, te djece ilegalno rođene nakon što je donesen zakon o ograničenju nataliteta. No eto, nakon trideset i pet godina prelojalnog služenja policiji, Louis je poželio podići glavu i naposljetku pogledati istini u oči. A kada mu je Johnny, jedan od ilegalaca, pružio svoju ručicu, Louis mu dopušta da ga odvede, bez žurbe, kroz zrcalo njegovih iluzija. Naših iluzija.