Povratak kući nakon vremena proživljenog negdje drugdje donosi spoznaju da se, “osim nas samih, ništa nije promijenilo.” To je upravo ono što se dogodilo Luciji i Pieru, glavnim likovima ovog nježnog crtanog romana o osjećajima, portretu jedne osiromašene generacije - čak i kad su posrijedi osjećaji, rastrgane između želje za bijegom i čežnje za vlastitim korijenima.

Nakon naglog prekida, Piero i Lucia se sele; ona u Norvešku, gdje će upoznati budućeg oca svog djeteta, a on u Kairo gdje će se baviti arheologijom. Ni jedno od njih ne uspijeva zaboraviti niti ispuniti prazninu koju osjećaju, te se odlučuju ponovo sastati u domovini. Kao što to sugeriraju tonovi akvarela, njihov susret neće biti u sjajnim bojama mladenačke ljubavi, već u njihovoj blijedoj sjeni.