Sveta Klara, 1957. Među klincima iz naselja i njihovim vršnjacima iz susjednog Combornea raste napetost uoči još jednog sukoba na platou. Kao i uvijek, bore se za kontrolu nad „kipom“, gomilom šljake koja označava granicu između njihovih dvaju teritorija i omiljenim igralištem sve djece iz kraja. „Svetoklarci magarci“ protiv „Boncornarda šake jada“! Tik uz to natjecanje, žestoko ali bez mržnje, pomaljaju se drugi sukobi, s težim ulozima, koji će malo pomalo zasjeniti uzbuđenja svojstvena djetinjstvu: silina alžirskog sukoba prikrada se pod prozore malenog radničkog naselja, a u obližnjoj tvornici spremaju se štrajk i okupacija… Kronika jednog vremena, jedne sredine, jednog svijeta, s poviješću i stvarnošću koje se bez pompe pozivaju u samo srce rituala, osjećaja i mašte koji prate djetinjstvo. Hervé Baru u Sputnikovim godinama pripovijeda lijepu, važnu i dirljivu priču: priču o „pripremama za razočaravajuću stvarnost svijeta“, priču o odrastanju.