Zlatka

Ni dnevnik, a dnevnik. Ni poezija, a poezija. Ni roman, a roman. Ni strip, ali svakako i iznad svega strip ...

U kritičaru se javlja potreba da "Zlatku" stavi u kontekst, samo što taj kontekst ne postoji izvan njezina autora, Krešimira Zimonića, i možda malo Modre laste u kojoj je "Zlatka" najduže objavljivana. Bar tri nemoguće stvari su Zimonić i "Zlatka" ondje postigli: stil što ga definira promjena stila, dvostruko prozirno zrcalo u kojem mladi i stari istovremeno vide sebe i one druge, te ženski strip iz muške ruke. Potreba da se definira "Zlatka" potreba je da je se sputa, shvati, zadrži, omalovaži. A "Zlatka" se ne da, jer zna da je više, da je sve što poželi.

"Zlatka" je ono što ne očekujemo u jednoj maloj zemlji - posve izvoran rad. Nadahnut svime, od rata do arta, ali baš zato svoj. I neusporediv, jer u svijetu stripa "Zlatka" ima samo daleke rođakinje, nikoga tko bi bio baš poput nje. Otud nevjerica: mali narod zna da umije puno, ali baš stvoriti nešto jedinstveno ...? Može se i to, "Zlatka" je dokaz.

Podsjeća to pomalo na one situacije kad stranci opisuju ljepote naše zemlje pa nezaobilazno spomenu Hrvatice: da znaju za "Zlatku", spomenuli bi i nju. Ali ne znaju; čuvamo je, ljubomorno i zabrinuto, kao našu malu, vrijednu tajnu.

Darko Macan

Kao i obično, Fibra i autor vam poklanjaju besplatan ogled, ovaj put 16 stranica (PDF, 10Mb)