“Magnusa sam upoznao 1981. dok sam radio na pokretanju časopisa za koji sam jedino znao da će se zvati “Orient Express”. Nisam imao jasne ideje o sadržaju časopisa, ali u jedno sam bio siguran: časopis ću izdati samo ako on pristane na suradnju. Žudno sam priželjkivao nove epizode s likom Neznanca koji se dotada pojavio tek u šest pustolovina koje su mogle razbuktati maštu svakog čitatelja.

Moglo bi se činiti neobičnim da je pokretanje časopisa ovisilo o pristanku jednog autora, no manje je neobično ako se zna da je taj autor Magnus, crtač koji nikad nije iznevjerio moja očekivanja i s kojim sam se i sam razvijao kao čitatelj. Za mene i za toliko drugih, Magnus nije bio samo crtač stripova, nego utjelovljenje stripa. Nazvao sam Magnusa da mu predložim suradnju. Bio je ljubazan, rekao je da će razmisliti. Nekoliko dana kasnije opet smo se čuli i shvatio sam da ga je moj prijedlog zaintrigirao. Ali mučio ga je deontološki problem, kako oživjeti lika koji je na kraju posljednje objavljene epizode bio u toliko lošem stanju, da ne kažem na umoru. Magnus nije ništa radio slučajno, poštovao je svoje likove i poštovao je čitatelje: lik je trebao oživjeti, a čitatelji znati kako je u tome uspio. Detaljno je proučio kirurški zahvat kojemu je Neznanca trebalo podvrgnuti i pitao mišljenje medicinskih stručnjaka. Kada sam se pojavio kod njega, bio je spreman započeti. «Odmah ćeš mi platiti epizodu o kirurškom zahvatu, ali prvo ću nacrtati jednu drugu koju sam već zamislio.» I to je bio povratak Neznanca, prvo u epizodama “Full Moon u Denderi” i “Vili iznenadnog buđenja” nakon kojih je uslijedilo remek djelo “Čovjek koji je ubio Ernesta “Chea” Guevaru”.

Ova samo naizgled beznačajna anegdota u stvarnosti pokazuje veličinu jednog neponovljivog autora koji služi vlastitoj umjetnosti, uistinu ponosnog na to da jest umjetnik.”

LUIGI BERNARDI