Kad je imala devetnaest godina, Valentine Cuny-Le Callet započela je dopisivanje s Renaldom McGirthom, osuđenikom na smrt zbog ubojstva počinjenog kada je bio osamnaestogodišnjak. Renaldo je do tada, 2016., već više od desetljeća proveo u zatvoru u Floridi. Kroz pisma i Valentineine posjete zatvoru njihove četiri ruke stvaraju grafičku priču koja paralelno govori o njihovim životima i prijateljstvu. Valentine kombinira crtež olovkom i gravuru na drvu, a Renaldo crta olovkom i kemijskom olovkom te svojim gvaš-slikama unosi jedine elemente boje. Njegove jedinstvene slike govore o ljepoti svijeta, ali i o ekstremnim uvjetima u kojima su nastale. Osim što donosi autobiografsko svjedočanstvo, ova priča kroz snažnu emociju istražuje brutalnost zatvorskog sustava, reprezentaciju žrtava i upornost osuđenika koji iz ćelije od pet kvadratnih metara nastoje izgraditi svoj život.